Ono što je Senj prvi imao, je ljetni karneval. Još od 1967 godine u jeku turističke sezone gradom pod Nehajem prošeću u karnevalskoj povorci svekolike maske. Baš kao da je vrijeme Pusta.
Međunarodni senjski ljetni karneval (već 40 godina) postaje sve poznatiji. Iz godine u godinu, atraktivna i raspojasana maškarana povorka sve je brojnija i duža.
Ta tradicija ljetnog maškaranja nastavak je tzv. Venecijanskih noći, koje su se održavale na Banji. Osim plesa, bilo je i raznih natjecanja, plivanje, ronjenje, lovile su se ribe i sl a sve kako bi se zabavili turisti.
- godine radi nevere propala je zadnja Venecijanska noć pa se moralo počet razmišljat o nečem novome. Te 1967 godine je Senj organizirao karneval i maškaranu povorku . Na rivi je podignuta karnevalska zastava i održan prvi karnevalski govor a meštar je bio gosp. Dragan Vlahović Gaga.
Na prvom karnevalo je bilo oko 200 tinjak maškara.
Već početkom 70-ih godina na karneval ne dolaze samo prvi susjedi već i stranci. Oni nisu dolazili kao organizirani sudionici iz svojih zemalja, nego su to jednostavno bili turisti. Isprva su bili samo publika, ali ubrzo se i sami spontano uključuju u povorku. 1975. godine obilježava se 100-ta obljetnica izlaženja prvih mesopusnih novina Vragoder, koji tom prigodom dobiva svoj spomenik na Velikoj placi. Tim povodom počinje izlaziti glasilo Ljetnog karnevala Tepla metla
80- tih godina organizirano dolaze iz Fana, potom iz njemačkoga gradića Sindelfingena, a kasnije i skupine iz Austrije, Mađarske, Čehoslovačke.
Kako je došlo ratno vrijeme , karneval se nije održao od 91 do 95 god.
1994 godine dogodio se spontani karneval, iz nekog dešpeta i željom za zabavom , iako se službeno taj karneval ne broji nigdje.
Napokon 1996 godine Karneval se vrača Senju, i te godine se slavio 25 . jubilarni karneval
Od 1996. godine ulaskom u FECC, senjski Ljetni karneval postaje i službeno međunarodni
Metla i škavacera
Senj je kolijevka hrvatskog tiskarstva. Zato i ne čudi veliki broj mesopusnih novina raznih naslova. Preteča svih je Vragoder, tiskan još davne 1875. godine. Međutim, novine s najdužim kontinuitetom su Metla i škavacera. Počinju izlaziti 1928. i s prekidima izlaze do 2000. 1975. u čast 100-te obljetnice izlaženja prvog broja mesopusne novine dobivaju i svoj spomenik na Cilnici, a te iste godine počinje izlaziti i ljetno izdanje Metle i škavacere tzv. Tepla metla. Tepla metla postaje glasilom Ljetnog karnevala. 19 Izlazila je od 1975. do 1980. te 1985. i 1994. Na njoj se radilo oko mjesec dana prije Karnevala, a prodavala se na dan povorke. Uglavnom je komentirala događaje u razdoblju od “zimskog” do Ljetnog karnevala. Budući da nije bilo dovoljno ljudi koji bi radili na Teploj metli, ona prestaje izlaziti. Metla i škavacera, predstavlja sve događaje tijekom kalendarske godine. Početkom mesopusnog razdoblja postavi se sandučić na ulici Potok u koji građani ubacuju svoje dosjetke. To se tiska zajedno s materijalom koje uredništvo skuplja cijelu godinu i prodaje se na Pokladni utorak (ponekad i subotu). Uredništvo i izdavači obiju Metli su se mijenjali. Godine 2000. uredništvo ponovo pokreće Vragoder u zamjenu za Metlu, što nije naišlo na veliko odobravanje Senjana. Godine 1972. izašao je prvi i jedini broj Smišne senjske kronike. List je bio zamišljen kao godišnjak s ulomcima iz starih Metli i drugih šaljivih novina.
I još jedna zanimljivost. Vladimir Zudenigo — Ćuk, poznati senjski humorist, već godinama uređuje svoje tzv. Stidne novine. Posebnost tih novina je u tome što g. Ćuk svoje rimovane stihove i crteže ne prenosi na papir, nego na fasadu svoje kuće na Velikoj placi. Nove duhovito-kritičke tekstove i popratne crteže kreira gotovo svakih 15 dana, te bi se moglo reći da su njegove zidne novine karnevalske novine kroz cijelu godinu.
