»Metla i škavacera« je najstariji humoristično-satirični list u Hrvatskoj, a prvi puta je tiskan davne 1875. godine. Početni mu je naziv bio »Vragoder«. Senj je kolijevka hrvatskog tiskarstva. Zato i ne čudi veliki broj mesopusnih novina raznih naslova. Međutim, novine s najdužim kontinuitetom su Metla i škavacera. Počinju izlaziti 1928. i s prekidima izlaze do 2000. 1975. u čast 100-te obljetnice izlaženja prvog broja mesopusne novine dobivaju i svoj spomenik na Cilnici, a te iste godine počinje izlaziti i ljetno izdanje Metle i škavacere tzv. Tepla metla. Tepla metla postaje glasilom Ljetnog karnevala. 19 Izlazila je od 1975. do 1980. te 1985. i 1994. Na njoj se radilo oko mjesec dana prije Karnevala, a prodavala se na dan povorke. Uglavnom je komentirala događaje u razdoblju od “zimskog” do Ljetnog karnevala. Budući da nije bilo dovoljno ljudi koji bi radili na Teploj metli, ona prestaje izlaziti. Metla i škavacera, predstavlja sve događaje tijekom kalendarske godine. 
Početkom mesopusnog razdoblja postavi se sandučić na ulici Potok u koji građani ubacuju svoje dosjetke. To se tiska zajedno s materijalom koje uredništvo skuplja cijelu godinu i prodaje se na Pokladni utorak (ponekad i subotu). Uredništvo i izdavači obiju Metli su se mijenjali. Godine 2000. uredništvo ponovo pokreće Vragoder u zamjenu za Metlu, što nije naišlo na veliko odobravanje Senjana. Godine 1972. izašao je prvi i jedini broj Smišne senjske kronike. List je bio zamišljen kao godišnjak s ulomcima iz starih Metli i drugih šaljivih novina.
Uz mesopusno uredništvo list uređuju i građani na način da tijekom godine zapisuju razne šale, dogodovštine i razna događanja u gradu, a u vrijeme mesopusta svoje zapise ubacuju u poseban »Metlin« sandučić.
Koliko je »Metla« postala sastavni dio života građana pokazuje i gotovo svakodnevna i uobičajena uzrečica »stavit ću te u Metlu«, a onima koji se u »Metli« nađu ljutnja nikako ne pomaže. Za njih postoji utješna uzrečica »nisi Senjanin ako nisi u Metli«.
I još jedna zanimljivost. pok. Vladimir Zudenigo — Ćuk, poznati senjski humorist, godinama je uređivao svoje tzv. Stidne novine. Posebnost tih novina je u tome što g. Ćuk svoje rimovane stihove i crteže nije prenosio na papir, nego na fasadu svoje kuće na Velikoj placi. Nove duhovito-kritičke tekstove i popratne crteže kreirao je gotovo svakih 15 dana, te bi se moglo reći da su njegove zidne novine karnevalske novine kroz cijelu godinu.
